Hangeul step 1/hr
|
|
Help · Cheat Sheet · Community portal |
Contents
Uvod
Dobrodošli. Za razliku od kineskog i japanskog, osnove korejskog pisma se mogu naučiti u nekoliko sati. Jedini način za točno izgovaranje korejskih riječi jest uporaba korejskog pisma, tzv. Hangeul (한글). Hrvatski i korejski ne dijele zajednički skup glasova, tako da bilo kakva romanizacija nije uspješna zamisao. Na sljedećim smo stranicama izložili plan lekcija u šest koraka i poslužili se različitim metodama kako bismo drugima pomogli da brzo i učinkovito nauče korejsko pismo. Ovo je zajednički projekt Korean Wiki Project-a i TalktomeinKorean.com. Tražili smo pojedince sa prikladnim glasovima kako bi snimili odgovarajuće glasovne primjere, a oni su se dobrovoljno javili kako bi ovaj projekt dalje napredovao. Svesrdno im zahvaljujemo na njihovom trudu i podršci.
U dogledno vrijeme ćemo napraviti i sedmi korak kako bismo olakšali učenje izgovaranja na naprednoj razini.
Zašto učiti korejsko pismo?
Nekima se čini da je sasvim dovoljno naučiti neki od sustava latinizacije korejskog pisma (poput McCune-Reischauerovog ili revidiranog romanizacijskog sustava) ne shvaćajući koliko im to otežava napredovanje u učenju korejskog jezika. Ispod su navedeni neki jednostavni razlozi zbog čega je latinizacija zapravo loša.
- Hrvatski i korejski glasovi nisu identični. Bi li imalo smisla učiti hrvatski jezik preko korejskog pisma? Posebice ako uzmemo u obzir da npr. glasovi F, V, Z i Ž ne postoje u korejskom? Dakle, ako svi glasovi hrvatskog jezika nisu prisutni u korejskom, isto tako niti hrvatski jezik ne poznaje neke od glasova koji su prisutni u korejskom jeziku. Stoga bilo koji latinični alfabet (engleski, hrvatski...) ne može točno predočiti sve korejske glasove. Ako želite naučiti hrvatski jezik, koristit ćete se hrvatskim pismom i pripadajućim glasovima. Upravo zbog toga, jednako to vrijedi i za korejski; ako se želi dobro naučiti korejski jezik, prvo se treba naučiti pismo, kao i pravilni izgovor.
- Korejska latinizacija je neprecizna i dvosmislena.
- Ako se netko nikada prije nije susreo s korejskim jezikom, a služi se knjigom sa jednostavnim izrazima za svakodnevnu komunikaciju na korejskom, i to na latinizaciji, njegov će izgovor zasigurno biti u potpunosti kriv. Uzmimo za primjer izgovor vrlo poznate riječi 'Seoul' (korejski glavni grad). Vrlo često možemo čuti kako ga mnogi hrvatski govornici izgovaraju kao Seul, što nije ispravno. Točan izgovor je nešto poput “Soo-ul” (“o” je u ovom slučaju dugačak samoglasnik, a “u” se čuje prilično zatvorenije i kraće), ali se takav izgovor ne može intuitivno pretpostaviti iz preslovljene inačice ove riječi.
- Postoje različiti sustavi preslovljavanja na latinicu (već spomenuti McCune-Reischauerov sustav ili revidirani romanizacijski sustav koji je, uzgred, od 2000. godine službeni sustav u Republici Koreji i služi strancima za lakše snalaženje), a vrlo često se teško može pretpostaviti koji se točno sustav koristi. Primjerice, transliterirano ime korejske umjetničke klizačice i zlatne olimpijke "Kim Yu-na" (김연아) ne slijedi tradicionalna pravila, već se koristi zapis koji je bliži engleskom izgovoru, radi točnosti. Ako bi se za pretpostavku uzelo da ovaj zapis poštuje pravila revidirane romanizacije, onda bi se izgovarao kao eng. “Yoona”, a ne “Yuna” jer se “yu” zapisuje kao ㅠ, a ne ㅕ.
- U korejskom ne postoje glasovi poput “Woo” i “Yi” i kao takve ih je nemoguće zapisati, ipak ponekad se glas ㅜ zapisuje kao ”Woo”, a 이 postaje “Yi”.
Za dodatna obrazloženja, pogledajte: Romanization#Problems.
Kratki povijesni pregled
See full article at The Origin of Hangeul
Hangeul je pismo koje se je uvelo za vrijeme vladavine kralja Sejonga Velikog (čitav je projekt završio oko 1444. godine). Sve dotada, ali i poslije, za potrebe pisanog jezika su se koristili kineski znakovi, što je čitanje i pisanje omogućavalo isključivo kraljevskim i vladajućim strukturama (budući da su jedino oni imali potrebno obrazovanje). Kralj Sejong je htio da Koreja ima svoje vlastito pismo - pismo koje će svatko lako naučiti, čak i najniži slojevi društva. Govorilo se je da je Hangeul toliko jednostavno pismo da će ga mudar čovjek naučiti za jedno jutro, dok će “priglupom” čovjeku trebati nešto više vremena, ali ne pretjerano - tek do večeri. Zbog takve jednostavnosti korejska se je aristokracija neko vrijeme opirala uvođenju ovog pisma jer je smatrala da je pismenost posebna povlastica namijenjena samo pojedincima iz viših društvenih staleža.
Hangeul je od svog uvođenja prošao kroz različite faze usavršavanja. Tijekom japanske okupacije Koreje početkom 20. stoljeća i u samom je korejskom jeziku provedena velika reforma u kojoj su izbačeni mnogi sada već zastarjeli znakovi te su i neka jezična pravila promijenjena.
Za Hangeul se smatra da se može jednostavno naučiti i zbog činjenice da znakovi koji slično izgledaju, slično i zvuče, što čini jednostavnijim uočavanje odnosa između njih te njihovo lakše pamćenje.
Osnove
Suglasnici
U korejskom postoji 14 osnovnih suglasnika te pet udvostručenih koji se lako tvore iz postojećih osnovnih (to su redom ㄱ, ㄷ, ㅂ, ㅅ i ㅈ).
Osnovni suglasnici | |
Udvostručeni suglasnici |
Samoglasnici
Postoji osam osnovnih samoglasnika, kao i 13 složenih. Ovi složeni samoglasnici se nazivaju dvoglasima ili diftonzima, što znači da su nastali kao kombinacija dva samoglasnika. Općenito, kada je u pitanju više samoglasnika, oni se pišu i izgovaraju u zasebnim slogovima, dok se samoglasnici koji čine jedan dvoglas, shodno tome uvijek pišu unutar jednog sloga. Većina dvoglasa je kombinacija dva osnovna samoglasnika.
Svi se osnovni samoglasnici pišu trima tipovima poteza. Prvi u nizu simbolizira nebo i ima oblik točke (•), iako u modernom korejskom jeziku ova je točka zapravo jednostavan kratki potez. Drugi tip poteza simbolizira zemlju, a piše se u obliku vodoravne crte (ㅡ). Posljednji tip poteza simbolizira čovjeka (ㅣ). Kombinacijom ovih simboličkih poteza se može napisati jedan od samoglasnika, na primjer, | zajedno sa • daje ㅏ.
Osnovni samoglasnici | |
Složeni samglasnici |
Slogovni sklopovi
Korejske se riječi pišu s lijeva nadesno, a riječi se tvore tako što se svaki slog zasebno zapisuje u jedinstvene cjeline, tzv. sklopove koji imaju (zamišljeni) oblik kvadratića. Svako slovo unutar jednog takvog zamišljenog kvadratića predstavlja jedan glas, a svaki kvadratić čini jedan slog. Za primjer, riječ “čovjek” ili “osoba” se na korejskom piše 사람 (što se u latinično pismo može prenijeti kao “saram”), a ta riječ se sastoji od dva sloga. Slova ㅅ i ㅏ zajedno čine prvi slogovni sklop 사 (“sa”), dok slova ㄹ, ㅏ i ㅁ zajedno čine drugi slog 람 (“ram”) pa se stoga i piše u novom sklopu. Slika ispod će pokazati kako bi otprilike trebala zvučati ova riječ. Treba znati da se u pisanom korejskom inače ne crtaju kvadratići oko slogova; ovo je navedeno samo kao ilustracija te radi lakšeg razumijevanja.
Slogovi u korejskom jeziku se pišu u već spomenutim slogovnim sklopovima, a, općenito uzevši, oni se sastoje od početnog suglasnika, središnjeg samoglasnika te završnog suglasnika (koji ne mora uvijek biti prisutan). Dakle, slogovni se sklop sastoji od barem dva slova, a to su uvijek barem jedan suglasnik te jedan samoglasnik. U iznesenom planu lekcija učenja koraci 2, 3 i 4 će imati težište samo na riječima koje se sastoje od jednog suglasnika te jednog vodoravnog samoglasnika ili jednog okomitog samoglasnika (pogledati ispod). U koraku 5 će biti nešto više riječi o suglasnicima na završnom položaju, a u koraku 6 ćete naučiti da se slogovi mogu sastojati i od dvostrukih suglasnika.
Valja primijetiti da, ako se želi napisati isključivo neki samoglasnik, mora se napisati u kombinaciji sa suglasnikom ㅇ, koji ima ulogu svojevrsnog nečujnog “popunjivača” za položaj na kojem bi trebao biti suglasnik. Zašto baš tako? Pokušajte si to predočiti uz pomoć ideje o jinu i jangu (savršenstvo treba i jedan i drugi element). Ako se samo želi napisati samoglasnik ㅏ (koji se čita kao “a”), uvijek se treba pisati kao 아 gdje je ㅇ nečujni popunjivač za suglasnički položaj. Kako se ovo može lakše zapamtiti? ㅇ podsjeća na broj 0 (stoga se na početnoj suglasničkoj poziciji ne izgovara, tj. nečujan je). Ispod slijedi još primjera:
Prvobitni samoglasnik | Zapisan samostalno |
---|---|
ㅏ | 아 |
ㅐ | 애 |
ㅓ | 어 |
ㅔ | 에 |
ㅗ | 오 |
ㅜ | 우 |
ㅡ | 으 |
ㅣ | 이 |
Pisanje
Kao što je već spomenuto, korejske se riječi pišu s lijeva nadesno te odozgo prema dolje u oblicima koji podsjećaju na kvadratiće. U sljedećih nekoliko dijelova naučit ćete kako se svako slovo piše te točno kojim slijedom poteza. Možda se slijed poteza isprva i ne čini bitnim, ali on to jest ako se korejski želi pisati što prirodnije. Jednako tako, točno određeni slijed poteza može olakšati čitanje različitih rukopisa. Treba napomenuti da se oblici i veličina slova mogu po potrebi mijenjati (tj. razmjerno rastezati i skupljati kako bi stali u točno određeni prostor omeđen zamišljenim “kvadratićima” koji su svi jednake veličine, bez obzira na broj slova koji čine slog). U dolje navedenim primjerima može se primijetiti kako se veličina i oblik slova ㄱ prilagođava kako bi stao u za to predviđeni sklop (označeno nebesko plavom bojom).
Sada ćemo pristupiti učenju pojedinačnih slova koji se nazivaju jamo. Kako biste mogli u cijelosti pratiti ove lekcije, molimo vas da prvo instalirate Adobe Flash Player, što će omogućiti da bez problema možete poslušati sve zvučne zapise pridodane ovoj stranici u obliku odgovarajućih datoteka. Vrlo je vjerojatno da je ova aplikacija već i instalirana na vašem računalu.